Historija Bosne i Hercegovine I-VI: promocija
Povodm Dana nezavisnosti Bosne i Hercegovine Odsjek za historiju Filozofskog
fakulteta Univerziteta u Tuzli i Institut za historiju Univerziteta u Sarajevu organizovali su promociju izdanja
Historija Bosne i Hercegovine u šest tomova, koje je početkom ove godine objavio Institut za historiju UNSA.
Ovaj generacijski projekat prva je institucionalna sinteza historije Bosne i Hercegovine na kojoj je radilo nekoliko
desetaka autora i urednika, uključujući i nastavnike sa Odsjeka za historiju.
Na promociji izdanja govorilo je osam promotora: prof. dr. Adnan Jahić, prof. dr. Adnan Busuladžić, prof. dr. Mersiha
Imamović, doc. dr. Nedim Rabić, prof. dr. Izet Šabotić, dr. Enes Omerović i dr. Aida Ličina Ramić. Prisutnima se
obratila i dekanica Filozofskog fakulteta, prof. dr. Nihada Delibegović Džanić, a program je moderirala doc. dr.
Amela Delić Aščić. Himnu Bosne i Hercegovine i nekoliko muzičkih kompozicija izvelo je Gudački orkestar Srednje
muzičke škole "Čestmir Mirko Dušek" Tuzla predvođen profesoricom Jasminom Kasumović, MA.
Prisutnima se na početku obratila Dekanica Filozofskog fakulteta prigodnim uvodnim obraćanjem, podsjećajući
na značaj države i njene nezavisnosti, kao i dug koji mi kao društvo imamo prema onima koji su se izborili
za nezavisnu Bosnu i Hercegovinu, a posebno onima koji su u toj borbi dali ono najvrednije - svoje živote.
Tokom svog obraćanja, dekanica Delibegović Džanić podsjetila je na čuvene riječi Ćamila Sijarića na sahrani
Mehmedalije Maka Dizdara:
Neću Istok, neću Zapad, ni Carigrad, ni Rim neću. Neću dogme i neću negve, neću tuđ skiftar i tuđ oltar.
Hoću svoju slobodnu baštinu i na svojoj baštini svoga dida, jer zemlja prkosna i ponosna kakva sam ja još
nigdje među zemljama ne postoji.
Adnan Jahić: Uvodne riječi
Čast mi je i zadovoljstvo da sam u prilici reći nekoliko riječi u povodu izlaska iz štampe ove
značajne edicije, Historija Bosne i Hercegovine u 6 tomova, koja ne predstavlja samo seriozno
napisan, voluminozan i akribičan pregled prošlosti Bosne i Hercegovine, njene zemlje, naroda,
kulture i tradicije, nego i putokaz kako treba pisati historiju vlastite države – objektivno,
odgovorno, bez romantičarskog uljepšavanja, slijedeći kriterije i imperative kritičke historiografije.
U današnje vrijeme svjedoci smo, kako u Bosni i Hercegovini tako i u njenom susjedstvu, da se humanističke
i društvene nauke nerijetko stavljaju u službu apsolutizacije nacije, države, ideologije i različitih
vrijednosnih paradigmi, producirajući diskurs koji, blago kazano, sužava prostor kritičkog mišljenja,
a u društvenom prostoru funkcionira kao rasadište isključivosti i netolerancije. Objavljuju se članci
i knjige koji, bez neophodnog kritičkog propitivanja i kontekstualizacije, predstavljaju različite pojave,
događaje i ličnosti iz bliže i dalje prošlosti kao nedodirljive simbole svrhe, reda, smisla i vrline
prema kojima se trebaju orijentirati današnja društva i generacije. Pa iako nijedan narod, društvo ili
država ne mogu razvijati i afirmirati svoj identitet bez oslonca na prijelomne događaje i ključne
sadržaje svoje historije, kulture, tradicije i naslijeđa, oni, ipak, ne smiju biti zatočenici prošlosti,
naročito ne u smislu iracionalne identifikacije s pojavama, organizacijama i ličnostima čije neodgovorno
glorificiranje može samo prokopavati dodatne jazove u današnjim društvima. I upravo na tom planu je
uloga historičara takva da ju je teško precijeniti. Da svojim istraživanjima, radovima i ocjenama donese
uravnotežene, iznijansirane i ideološki rasterećene slike o prošlim događajima, nastojeći korigirati
popularne, jednostrane i nerijetko antagonistički nastrojene predstave često u službi vladajućih elita i
dominantnih struktura moći.
U tom smislu slobodan sam primijetiti da bi današnja promocija mogla biti i svojevrsni homage
vrijednim kolegama iz Instituta za historiju, ali i drugim autorima ove Historije, uključujući Odsjek za
historiju Filozofskog fakulteta u Tuzli, koji je skoro u punom kapacitetu učestvovao u izradi ove edicije.
Ovu Historiju, dakako, ne treba smatrati posljednjim slovom nauke koje ne može biti nadmašeno nekom
boljom i potpunijom sintezom, ali ona je definitivno potvrda zrelosti bosanskohercegovačke historijske
nauke, koja je uprkos različitim političkim, geopolitičkim i svjetonazorskim izazovima uglavnom ostala
privržena visokim standardima profesionalne historiografije. Ona je također i odraz raskoši raznolike
historijske produkcije unazad tridesetak godina kojim smo kao društvo i kao akademska zajednica obogaćeni
za mnoge korisne uvide i znanja o prošlosti naše zemlje i njenih ljudi te bogatstvu njene kulture i
tradicije. Naime, pažljiviji čitaoci će vrlo brzo primijetiti da ova edicija ne donosi samo rekapitulaciju
poznatih činjenica iz bosanskohercegovačke historije nego i mnoge slabije poznate pa i u cijelosti
nepoznate historijske obavijesti smještene u odgovarajući interpretativni okvir i tematsko-historijski
kontekst.
U tom smislu će ova višetomna publikacija biti kako dragocjeno pomagalo studentima,
budućim magistrantima i doktorantima, tako i valjan naučni i faktografski oslonac historičarima,
sociolozima, antropolozima i stručnjacima drugih profila u njihovim istraživanjima različitih
pitanja iz bogate prošlosti naše zemlje. Svim kolegicama i kolegama koji su napisali i doprinijeli
objavljivanju ove edicije iskreno čestitam, a svim prisutnim danas ovdje želim sretan Dan
nezavisnosti Bosne i Hercegovine.
Tom I - Prahistorija: Adnan Busuladžić
Tom I - Antika: Mersiha Imamović
Duga je povijest življenja na ovim prostorima. Mi smo zaboravili na moćne antičke države Ilira koji su živjeli na ovim našim pristorima, zaboravili smo na heroje otpora Rimljanima (poput jednog Batona, koji se sa svojim ilirskim saplamenicima suprotstavio tada moćnom Rimskom carstvu). Zaboravili smo da je Bosna, kao srednjovjekovna država, utemeljena u 10. stoljeću. Dakako, riječ je antičkim odnosno o srednjovjekovnim državama, ali te države se po svojoj suštini nisu uopće razlikovale od drugih antičkih ili srednjovjekovnih država. Možda je samo bila snažnija i bogatija od drugih. Bile su to predmoderne država, ali sa svojim drevnim vladarima, kraljevima, gracioznim i zanosnim princezama, slavnim junacima, nepoznatim malim herojima, Saborom, diplomatskim predstavnicima, narodom koji je ovdje živio i imao svoj identitet.
Tom II - Srednjovjekovna Bosna: Nedim Rabić
Identitet srednjovjekovnih Bošnjana (a to je naziv kao i drugih tadašnjih naroda: Dukljani,
Travunjani, Humljani i sl, i tu treba jasno razlikovati ovaj pojam kao oznaku naroda, od pojma
„Dobri Bošnjani“, koji je imao socijalno obilježje i odnosio se na gornje, vodeće slojeve
bosanskog srednjovjekovnog društva ) je bio mješavina Ilira (koji su se u značajnoj mjeri
romanizirali), Slavena i drugih koje su migracije usmjeravale u ove naše krajeve.
Srednjovjekovno bosansko društvo je bilo socijalno strukturirano, kao i u ostalim
srednjovjekovnim država Evrope. Bosansko plemstvo je bilo bliže svojim socijalnim blizancima
(npr. ugarskom plemstvu) nego bosanskim kmetovima. Ali, vladari Bosne iz dinastija Kotromanića,
koji od konca 14. stoljeća nose titulu kralja, nisu bili strani vladari, bili su domaćeg porijekla.
Svjedočili smo i ovih posljednjih mjeseci kako se žustro debatiralo oko kralja Bosne Tvrtka i
spomenika u Sarajevu. Pa, jasno je da je riječ o premodernoj državi, o srednjovjekovnim kraljevima,
koji su imali svoj zaseban dinastički identitet, ali isti je slučaj i sa francuskim i njemačkim
kraljevima i carevima, pa se savremena Francuska ne odriče njihovog nasljeđa, ne ruši njihove dvorce.
Naprotiv! Pretvorili su to u svoju prednost.
Kao što znamo, Bosansko kraljevstvo je srušeno
sredinom 15. stoljeća. Kada je Osmansko carstvo krenulo u osvajanje ostatka Evrope,
Bosanska srednjovjekovna država je odolijevala tim napadima duže od svih ostalih evropskih država
koje je Osmansko carstvo osvojilo. Punih 77 godina (od 1386. do 1463.) Bosna se suprotstavljala
Osmanlijama, koji su radi definitivnog osvajanja naše zemlje na kraju morali angažirati blizu
200.000 vojnika i najmoćniju artiljeriju na svijetu. Pokojni profesor Marko Šunjić je o padu
srednjovjekovne Bosne pod Osmanlije zapisao kako srednjovjekovna bosanska država nije sama od sebe
propala, niti je jednim udarom noge srušena „kao crvotočna zgrada“, kako se rugao Vladimir Ćorović,
nego je, kako kaže jedan mletački izvor, nakon dugih i teških bitaka „pred očima svijeta
izgorjelo jedno ugledno kraljevstvo.“
Tom III - Osmanska Bosna: Izet Šabotić
Knjiga III - "Bosna u osmansko doba", tretira složenu tematiku bosanskohercegovačke prošlosti od 1463. do 1878. godine. Riječ je o poprilično zaokruženom naučnom osvrtu na najvažnije događaje i procese, datom od strane 11 autora. Ovako predočeni historijski sadržaj, predstavlja sintezu koja nam daje preglednu sliku osmanskog perioda bosanskohercegovačke prošlosti.
Tom IV i V - 1878-1945: Enes S. Omerović
Historija Bosne i Hercegovine
(...) Danas imam ugodnu, ali istovremeno odgovornu i tešku obavezu govoriti o projektu pisanja i
izdavanja Edicije Historija Bosne i Hercegovine, te o sadržaju u njenom IV i V tomu.
Svoje ću izlaganje podijeliti u dva segmenta, ali zbog ograničenog vremena sa jedne strane,
te obimnosti tema sa druge, izlaganjem mogu samo zagrebati njihovu površinu i, nadam se, pobuditi
želju kod publike da knjige o kojima danas razgovaramo i pročitaju. (...)
(...) U prvom dijelu želim kazati nekoliko rečenica o samom sadržaju IV toma Edicije, koji sadrži
priloge o historiji Bosne i Hercegovine u austrougarskom dobu, te V tomu Edicije, sa prilozima iz
vremena između dva svjetska rata. Riječ je izazovnom vremenu u kojem je Bosna i Hercegovina u manje od
70 godina preživjela tri velika društvena sloma i dva svjetska rata. (...) U skladu sa zamišljenom
koncepcijom uredništva i u ova dva toma prilozi su grupisani u nekoliko tematskih cjelina u kojima su
autori obradili društveno-politička, privredna i kulturno-prosvjetna pitanja te dešavanja tokom oba
svjetska rata kao zasebne cjeline. (...) Autori su uspjeli sintetizirati dosadašnje rezultate
historiografije o Bosni i Hercegovini, a u nekim segmentima čak ponuditi i potpuno nova saznanja i
informacije. Pri tome su uspjeli kreirati tekstove koji zadovoljavaju norme akademskog pisanja, a
mnogi su istovremeno tekstove učiniti pitkim i čitljivim široj čitalačkoj publici. (...)
Važno je naglasiti da su IV tomu Edicije autori priloga dr. Hana Younis, doc. dr. Mehmed Bećić, dr.
Muhamed Nametak, dr. Edin Veladžić, prof. dr. Zijad Šehić, prof. dr. Snježana Šušnjara, dr. Nikola Čiča i
dr. Andrea Baotić-Rustanbegović, a da su urednici bili dr. Muhamed Nametak i dr. Hana Younis.
(...) U V tomu Edicije priloge su napisali prof. dr. Omer Hamzić, dr. Enes S. Omerović, prof. dr.
Adnan Jahić, dr. Salkan Užičanin, prof. dr. Nehrudin Rebihić, dr. Sanja Gladanac Petrović i Gaj Trifković,
a urednici su prof. dr. Adnan Jahić i dr. Sanja Gladanac Petrović. (...)
Smatram da je mnogo važnije osvrnuti se na sam proces nastanka publikacije o kojoj danas razgovaramo i
na posao koji nam tek predstoji. U javnim istupima i promocijama Edicije, pa i na ovoj današnjoj već smo
čuli da je za njegovu realizaciju najzaslužniji Institut za historiju Univerziteta u Sarajevu te veliki
broj autora i urednika, čija smo imena i danas spomenuli. Međutim, realizacija ovog projekta ne bila moguća
bez pojedinaca i institucija koji su stvorili neophodni kadar i okolnosti za njegovu realizaciju. Podsjetit
ću vas da je 1992. godine Odsjek za historiju Filozofskog fakulteta u Sarajevu bio kadrovski devastiran i
da je zahvaljujući i Institutu za historiju Odsjek sačuvan i obnovljen. U teškim okolnostima trebalo je
dosta vremena da na Odsjeku za historiju stasaju nove generacije historičara, ali i da iste prođu proces
profesionalnog sazrijevanja. Prostor za taj proces je proširen osnivanjem odsjeka za historiju na
univerzitetima u Tuzlil i Mostaru, ali i kadrovskim obnavljanjem Instituta za historiju, posebno u prvoj
deceniji XX stoljeća. Bez stvaranja okolnosti za stasavanje nove generacije bosanskohercegovačkih
historičara ovakav poduhvat ne bi bio moguć i upravo zbog toga moramo istaknuti ulogu naših učitelja u
realizaciji projekta pisanja Edicije Historija Bosne i Hercegovine.
(...) Smatram i da je važno naglasiti da naš posao nije gotov. U ovom trenutku nužno je Ediciju učiniti
dostupnom što širem krugu ljudi, kako stručnoj tako i široj javnosti, omogućiti da dospije na police
javnih i privatnih biblioteka i, najvažnije, da bude čitana i kritički analizirana. U ovom procesu najveća
je odgovornost na stručnoj javnosti koja kroz kritičku analizu i otvorenu diskusiju u javnom prostoru
može i mora doprinjeti unapređenju postojećeg teksta i omogućiti nastavak rada na ovom ali i sličnim
projektima u budućnosti. (...)
